REPowerEU: Ubrzanje zelene tranzicije u EU
Nekoliko tjedana nakon što su ruske snage ušle u Ukrajinu, u veljači 2022., Europska komisija pokrenula je energetski plan REPowerEU. U kratkom vremenu ovaj će plan osloboditi EU od ruske nafte i plina te ubrzati zelenu tranziciju.
Anne C. Bolle potpredsjednica je koja radi na pitanjima vezanim uz EU u Statkraftovoj jedinici Korporativne politike i vlasništva, u tvrtkinu glavnom sjedištu u Oslu.
Cijela je Europa u zimu 2021./2022. doživjela energetsku krizu, prvenstveno zbog nedostatka prirodnog plina. Kao posljedica toga, cijene plina skočile su čak i prije početka rata u Ukrajini, ali je s ruskom invazijom mnogim europskim zemljama postalo jasno da više ne mogu ovisi o ruskoj nafti i plinu.
Ne samo što je ta situacija dovela mnoge zemlje EU-a u ranjivu političku i gospodarsku situaciju, već i prihodi što ih Rusija ostvaruje prodajom nafte i plina pomažu financirati rat u Ukrajini.
Nešto je trebalo učiniti — i to brzo.
Od maratona do sprinta
EU je već kretao u ambicioznu zelenu tranziciju strategijom rasta Europski zeleni plan (European Green Deal), koja će Europu učiniti prvim klimatski neutralnim kontinentom do 2050., te kroz zakonodavni paket Fit for 55, koji od EU-a zahtijeva smanjenje emisije stakleničkih plinova za 55 posto do 2030. godine. Ruska invazija na Ukrajinu natjerala je EU da pojača svoje napore, što je rezultiralo energetskim planom REPowerEU.
REPowerEU poziva na brzo smanjivanje ovisnosti o ruskim fosilnim izvorima energije ubrzavanjem prijelaza na čistu energiju te udruživanjem snaga za postizanje otpornijeg energetskog sustava i prave energetske unije, napisala Europska komisija u svojoj prezentaciji energetskog plana Europskom parlamentu 18. svibnja 2022. godine.
„Ako je strategija zelenog rasta EU-a, Europski zeleni plan, bila maraton za postizanje klimatskih ciljeva, ovo sada je sprint“, rekla je potpredsjednica Anne C. Bolle, koja radi na glavnim pitanjima vezanim uz EU u Statkraftu.
„Restrukturiranje europskog energetskog miksa, što je Europska unija planirala učiniti tijekom 10 godina, sada će se obaviti za tri. Zanimljivo je da ovaj razvoj nije rezultat novih klimatskih ciljeva, već izazova sigurnosne politike. Rat u Ukrajini ubrzava zelenu tranziciju, ali motivacija jest primarno smanjiti ovisnost o ruskoj nafti i plinu.“
Diversifikacija, očuvanje i povećana proizvodnja
Plan REPowerEU predlaže tri glavna mjere koje će zemljama Europske unije omogućiti da se brzo oslobode ruske nafte i plina.
Za početak, diversificirat će se uvoz energije. To znači da će zemlje EU-a morati kupovati LNG (ukapljeni, ohlađeni plin koji se prevozi brodovima), prirodni plin i vodik od nekoliko zemalja. Cilj je povećati uskladištene rezerve plina na najmanje 80 posto do 1. studenoga 2022. godine te 90 posto do zime 2023. godine. Zemlje također moraju u većoj mjeri surađivati na kupovini te koordinirati korištenje infrastrukture za prihvat, skladištenje i distribuciju LNG-a, plina i vodika.
Krajem srpnja zemlje članice dogovorile su se dobrovoljno smanjiti potrošnju plina za 15 posto. Počinju se puniti i zalihe plina, a u nekim se zemljama odgađa postupno ukidanje ugljena i nuklearne energije.
Više obnovljive energije
Središnji dio novog energetskog plana također je veliko povećanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora u zemljama EU-a za potrebe industrije, stambenih zgrada i transporta. Ovime se neće samo kratkoročno smanjiti potreba za ruskim naftom i plinom, već će se i dugoročno smanjiti opća potreba za fosilnim gorivima.
Solarna energija je nešto što se može brzo iskoristiti te se, između ostaloga, predlaže da i javne i privatne zgrade postave solarne ćelije na svoje krovove.
Treća inicijativa niz je mjera za uštedu energije. Mjere uštede energije trebale bi, i kratkoročno i dugoročno, smanjiti izdatke za energiju kućanstvima i tvrtkama te pridonijeti smanjenju potražnje za energijom na razuman i učinkovit način.
Obrazovne kampanje namijenjene javnosti učinit će potrošače svjesnijima važnosti očuvanja energije. Istovremeno, zemlje EU-a potiču se da provedu različite programe potpore koji mogu potaknuti usvajanje energetski učinkovitijih proizvoda i rješenja.
Postrožit će se energetski zahtjevi za zgrade. Države članice također se potiču da odobre smanjenje poreza za razne mjere uštede energije. Zajednički cilj EU-a za uštedu energije povećat će se s 9 na 13 posto do 2030. godine.
Neki od prijedloga u sklopu REPowerEU
- Povećanje uvoza putem LNG-a i prirodnog plina iz nekoliko zemalja
- Mehanizam zajedničke nabave za države članice
- Povećanje energetske učinkovitost u kućanstvima i industriji
- Zasebna strategija solarne energije za udvostručenje proizvodnih kapaciteta do 2025. godine
- Instalacija 600 GW solarne energije do 2030. godine
- Obaveza instaliranja solarnih panela na nove zgrade
- Brža ugradnja više toplinskih pumpi
- Pojednostavljenje obrade licencija za obnovljivu energiju
- Povećanje proizvodnje zelenog vodika na 10 milijuna tona
- Povećanje uvoza zelenog vodika na 10 milijuna tona
- Povećanje proizvodnje biometana na 35 milijardi kubičnih metara do 2030.
Pročitajte više na stranici Europske komisije: REPowerEU.
Prilike za Statkraft
„Za tvrtku kao što je Statkraft, povećana predanost obnovljivim izvorima energije prvenstveno je važan signal“, kaže Bolle.
„Mi već jesmo najveći europski dobavljač obnovljive energije, a plan Europske komisije poziva na izgradnju mnogo više kopnenih vjetroelektrana, vjetroelektrana na moru i solarnih elektrana u nadolazećim godinama. Niz projekata je u tijeku, a imamo i stručnost i iskustvo, što će biti dragocjeno za EU. Statkraft je također dobro pozicioniran kao budući dobavljač zelenog vodika”.
Međutim, ako EU želi uspjeti u ubrzanju razvoja obnovljivih izvora energije, bit će potrebno smanjiti vrijeme obrade i spriječiti pravne bitke.
„Jedan od prijedloga u planu jest da bi EU trebao skratiti vrijeme obrade zahtjeva za licenciju”, kaže Anne C. Bolle.
“EU također traži od država članica da definiraju tzv. „go-to područja“, tj. područja gdje je rizik od oštećenja prirode i okoliša niži nego drugdje, kako bi se projekti obnovljivih izvora mogli brzo pokrenuti. Dodatno, obnovljiva energija treba biti definirana kao „kritična infrastruktura“, što će smanjiti rizik da projekti koji su već dobili koncesije moraju prolaziti kroz pravne bitke u sudskom sustavu. To se, unatoč svemu, ipak može pokazati kao izazovno pitanje. Razvoj obnovljive energije susreće se s političkom oporbom i protivljenjem građana u mnogim zemljama EU-a, pa i u Norveškoj”.
Tržište zelenog vodika
Kao proizvođač plina, Norveška je već bila u mogućnosti isporučiti više plina u Europu, a REPowerEU pružit će prilike za dodatan izvoz plina u sljedećim godinama. Međutim, nešto dugoročnije, cilj EU-a nije samo postati manje ovisan o ruskoj nafti i plinu, već općenito smanjiti ovisnost o fosilnim gorivima.
Pritom se vodik posebno ističe kao moguća zamjena za dosadašnju upotrebu prirodnog plina, i to ne samo u industriji i prometu. Preduvjet je da se vodik pritom proizvodi obnovljivom energijom, što je poznato pod nazivom „zeleni vodik“.
„Mnogo se govorilo o plavom vodiku u Norveškoj, drugim riječima o vodiku koji se proizvodi iz prirodnog plina u kombinaciji s hvatanjem ugljika. To se ne spominje u planu REPowerEU. Bez obzira na to, plan i dalje ima velike ambicije za proizvodnju i uvoz zelenog vodika te još uvijek može biti dugoročno zanimljiv za Norvešku“, naglašava Bolle.
Prema planu REPowerEU, sama Europska unija mora proizvesti 10 milijuna tona zelenog vodika do 2030. godine – i uvesti istu količinu.
„Norveška je i ovdje dobro pozicionirana. Možemo iskoristiti velike norveške obnovljive izvore energije za proizvodnju zelenog vodika i u budućnosti se pozicionirati kao izvoznik vodika u EU“, kaže Bolle.
Tko će platiti?
Procjenjuje se da će smanjenjem oslanjanja na rusku naftu i plin Europa godišnje uštedjeti 100 milijardi eura. Istovremeno, nema nikakve dvojbe da će REPowerEU zahtijevati značajne financijske doprinose država članica ako se želi postići da Europa bude neovisna o ruskim energetskim zalihama.
REPowerEU trenutačno je plan i prijedlog o kojem će Europska komisija razgovarati s državama članica. Međutim, nema nimalo dvojbe da će države članice i njihovi građani željeti prekinuti veze s Rusijom. Prema anketi, 85 posto građana EU-a želi da se EU što prije oslobodi ruske energije.
Koliko brzo se to uistinu može dogoditi tek treba vidjeti.