Ljudi i okoliš: Razvoj energije mora biti održiv
Više obnovljive energije ključno je za suočavanje s izazovima globalnih klimatskih promjena. Istovremeno, razvoj obnovljivih izvora energije može ići i na štetu ljudi i okoliša. Statkraft ulaže mnogo napora kako bi svoje projekte učinio održivima.
Pål Høberg radi na ekološkim i društvenim pitanjima u jedinici za okoliš i društveni razvoj u Statkraftovoj poslovnoj jedinici International.
Stakraft je velika međunarodna tvrtka koja posluje u mnogim zemljama. Također je norveška državna tvrtka s jasnim etičkim smjernicama i važnim odgovornostima. To stvara jasna očekivanja da se tvrtka ponaša odgovorno i posluje održivo – u cijelom svijetu.
„Kada razmatramo projekt razvoja električne energije, naš je posao identificirati moguća područja sukoba vezana uz okoliš ili društvene uvjete, predložiti mjere sprječavanja tog utjecaja te eventualno ponuditi kompenzaciju za negativne učinke“, kaže Pål Høberg koji radi na ekološkim i društvenim pitanjima u Statkraftovu poslovnom području za međunarodnu energiju (International Power).
On i njegov kolega Stephen Sparkes, koji je na čelu jedinice za okoliš i društveni razvoj, dijele cjelokupnu odgovornost za rad na održivosti u poslovnom području International Power. Uz to, lokalni zaposlenici nadgledaju projekte na dnevnoj osnovi. Rad na održivosti dio je planiranja i provedbe svih projekata te se odvija po uhodanoj i utvrđenoj metodologiji u skladu s međunarodnim standardima.
„Sve počinje spoznajom da naše poslovanje može imati negativne utjecaje na okoliš i društvo. Svijetu dajemo obnovljivu energiju, ali razvoj te energije ostavlja trag. Ne bismo to trebali pokušavati prikriti ili postati defanzivni“, kaže Høberg.
Procjena utjecaja
Ako Statkraft razmišlja o izgradnji nove elektrane, procjena utjecaja bit će napravljena puno prije prvih konkretnih koraka. Procjena utjecaja obično se provodi prije nego što Statkraft uopće razmotri donošenje odluke o ulaganju u novu infrastrukturu.
„Kada razmatramo projekt, moramo uzeti u obzir tehnička, ekonomska, društvena i ekološka pitanja, a cjelokupna analiza je ta koja određuje je li projekt izvediv ili nije. To znači da je jednako vjerojatno da će projekt biti zaustavljen iz društvenih razloga kao i iz tehničkih ili financijskih“, kaže Høberg.
„Naša uloga u procesu jest provesti procjenu utjecaja u kojoj se ističu implikacije za okoliš, društvo i gospodarstvo. Primjerice, istražujemo sve ugrožene vrste na tom području, moguće konflikte s pravima autohtonih naroda, interese lokalnog stanovništva te ekonomske i društvene uvjete s kojima bi projekt mogao biti u sukobu. U razvoju hidroelektrana velika područja često će biti poplavljena, pa svi ljudi koji ondje žive moraju biti preseljeni u neko drugo područje. Brane, tehničke instalacije i električne mreže također će imati utjecaj na prirodu te mogu prouzročiti štetu flori i fauni.
Høberg naglašava da su vanjske konzultantske tvrtke te koje rade procjene utjecaja na okoliš, a pomno ih nadziru ljudi kvalificirani za pitanja okoliša.
„U mnogim slučajevima nacionalna tijela također će zahtijevati neovisnu analizu treće strane o utjecaju na okoliš. Na taj način izbjegava se sumnja da se analizom prikrivaju ili umanjuju negativni utjecaji.“
Kompenzacija i mjere popravljanja
Procjena utjecaja na okoliš važan je dio Statkraftovih temelja za donošenje odluka kasnije u procesu. Ako tvrtka odluči nastaviti s projektom, nakon procjene utjecaja na okoliš uslijedit će prijedlozi kompenzacija i sanacijskih mjera. Oni su sažeti u planu upravljanja okolišem i društvom.
„Uspostavili smo dobru praksu koja se temelji na načelu da mjere sanacije trebaju, koliko god je to moguće, učiniti uvjete jednako dobrima ili boljima nego što su bili. Ako trebamo posjeći jedno stablo, posadit ćemo dva nova. Ako se netko mora preseliti iz svojega doma, bit će mu ponuđen drugi dom koji je usporediv ili bolji“, objašnjava Høberg.
On radi na projektu u indijskim Himalajama gdje je razvoj hidroelektrana upravo naišao na ova pitanja.
„Čilgoza bor, koji je ugrožena vrsta, raste na ovom području i na nekoliko drugih lokacija. Osim što je ugrožena vrsta, ta stabla imaju jezgru koja je vrlo tražena te je važan izvor prihoda za lokalno stanovništvo. Kada gradimo dalekovod kroz neko područje, moramo očistiti koridor, što će utjecati na okoliš i ljude koji ondje žive. U praksi, za svako drvo koje posiječemo nekome uskraćujemo protuvrijednost jedne mjesečne plaće. Također znamo i da će tek zasađeno stablo trebati 20 godina da urodi. Rješenje je u ovom slučaju postaviti dalekovod na način da se posječe što manje stabala. Također nadoknađujemo gubitak onima koji su pogođeni gubitkom proizvodnje tijekom 40 godina. To je prilično velikodušna naknada.“
Mnogo sastanaka i mnogo šalica čaja
Do dobrog se dogovora o odšteti ne dolazi na brzinu, a svakako nema smisla upadati na pregovore s kovčegom punim novca i gotovim rješenjem.
„S vremenom informiramo one koji su pogođeni i surađujemo s njima. Potrebno je održati mnogo sastanaka i popiti mnogo šalica čaja“, kaže Stephen Sparkes.
„Ključna je izgradnja povjerenja. To je posebno slučaj u zemljama gdje mnogi – možda s dobrim razlogom – imaju veliko nepovjerenje u vlasti i strane tvrtke. Stoga je imperativ uspostaviti dobre odnose s onima koji su uključeni. Moramo razgovarati s lokalnom zajednicom, uključiti predstavnike sela i s vremenom izgraditi povjerenje. Tada često dolazimo do rješenja koja odgovaraju svima.“
Mora se izbjegavati korupcija
Korupcija je minsko polje, a gotovo je uvijek problem u stranim projektima, smatra Sparkes. Stoga je važno djelovati etično i osigurati da financijska naknada bude pravedna i razumna.
„Ne možemo si dopustiti da budemo pod pritiskom da nekome platimo 100 puta više od tržišne cijene njegove kuće, na primjer. Moramo osigurati odgovarajuću i razumnu naknadu, ali ako uđemo na pregovore otvorenog novčanika, odmah ulazimo u sivu zonu prema korupciji. Slično tome, moramo biti oprezni pri korištenju lokalnih 'konzultanata' koji mogu pomoći s dozvolama i bržom obradom u zamjenu za naknadu. Imamo nultu toleranciju na korupciju i uvijek slijedimo norveška načela i vrijednosti u ovom području. Iskusili smo da ovakav stav ponekad može odgoditi određene projekte, ali dugoročno gledano gradi povjerenje i kredibilitet“, kaže.
Rijetko nerješivi sukobi
Stephen Sparkes uključen je u Statkraftove projekte duž rijeke Pilmaiquén u Čileu, gdje tvrtka ima licenciju za izgradnju dviju elektrana, Osorno i Los Lagos, uz jednu već dovršenu.
Rijeka ima veliki kulturni i vjerski značaj za domorodački narod, Indijance Mapuče, a to se posebno odnosi na područje Osorna, gdje se izvodi važan ritual. Statkraft se stoga u početku usredotočio na razvoj u Los Lagosu, tako da tvrtka može provesti više vremena mijenjajući projekt kako bi se izbjegli utjecaji na ritualno mjesto.
„Situaciju komplicira dugotrajan sukob između domorodačkog stanovništva i čileanskih vlasti jer domorodačko stanovništvo ovo smatra svojom zemljom. Istovremeno, samo mali dio Indijanaca Mapuče aktivno se protivi našim projektima. U slučajevima poput ovoga, gdje također mogu postojati i unutarnji sukobi interesa, važno je odvojiti vrijeme da se pokušaju pronaći rješenja s kojima svi mogu živjeti. Naš čileanski tim proveo je mnogo vremena s lokalnim stanovništvom kako bi uspostavio dobre odnose temeljene na povjerenju”, kaže.
Sparkes kaže da Statkraft rijetko završava u sukobima koji traju više godina ili se ne mogu riješiti.„Projekti s velikim potencijalom sukoba mogli bi se zaustaviti relativno rano. Do toga može doći zato što su utjecaji na okoliš ili društvene posljedice toliko veliki da bi bilo teško dobiti dozvolu i steći odgovarajuću razinu prihvaćanja od lokalnog stanovništva. Čak i ako bismo dobili koncesiju središnje vlade, možda projekt ionako nećemo htjeti graditi. Ako smo nešto naučili, to je da morate imati lokalnu zajednicu na svojoj strani. Bez toga u praksi nemamo projekt”, kaže Sparkes.
